USTAV REPUBLIKE SRBIJE ("Službeni glasnik RS", br. 1/90)
Član 1.
Republika
Srbija je demokratska država svih građana koji u njoj
žive,
zasnovana na slobodama i pravima čoveka i
građanina, na vladavini prava
i na socijalnoj pravdi.
Član 2.
Suverenost pripada svim
građanima Republike Srbije.
Građani
ostvaruju suverenost referendumom, narodnom
inicijativom i
preko svojih slobodno izabranih
predstavnika.
Član 3.
U
Republici Srbiji je slobodno sve što
Ustavom i zakonom nije
zabranjeno.
Ustavom se jamče i priznaju
lična, politička, nacionalna, ekonomska,
socijalna,
kulturna i druga prava čoveka i građanina.
Član
4.
Teritorija Republike Srbije je jedinstvena i
neotuđiva.
O promeni granice Republike Srbije odlučuju
građani referendumom.
Član 5.
Republika Srbija ima grb, zastavu i himnu.
Grb,
zastava i himna Republike Srbije
utvrđuju se po postupku
predviđenom za
promenu Ustava.
Glavni grad Republike Srbije je
Beograd.
Član 6.
U Republici
Srbiji postoje Autonomna pokrajina Vojvodina i Autonomna
pokrajina Kosovo i Metohija, kao oblici teritorijalne
autonomije.
Član 7.
Opština
je teritorijalna jedinica u kojoj
se ostvaruje lokalna
samouprava.
Grad Beograd je posebna teritorijalna jedinica.
Teritorijalna organizacija Republike Srbije uređuje se
zakonom.
Član 8.
U Republici
Srbiji u službenoj je upotrebi srpskohrvatski
jezik i
ćiriličko pismo, a latiničko
pismo je u službenoj upotrebi na način
utvrđen
zakonom.
Na područjima Republike Srbije gde žive
narodnosti u službenoj upotrebi
su istovremeno i njihovi
jezici i pisma, na način utvrđen zakonom.
Član 9.
Ustavotvorna i zakonodavna vlast pripada Narodnoj
skupštini.
Republiku Srbiju
predstavlja i njeno državno jedinstvo
izražava
predsednik Republike.
Izvršna
vlast pripada Vladi.
Sudska vlast pripada
sudovima.
Zaštita ustavnosti, kao
i zaštita zakonitosti u skladu s Ustavom,
pripada Ustavnom sudu.
Član 10.
Rad državnih organa je dostupan javnosti.
Javnost u
radu državnih organa može se ograničiti ili isključiti samo u
slučajevima koji se zakonom određuju.
II. SLOBODE,
PRAVA I DUŽNOSTI ČOVEKA I GRAĐANINA
Član 11.
Slobode i prava čoveka i
građanina ograničeni su samo jednakim
slobodama i pravima drugih, i kad je to Ustavom utvrđeno.
Član 12.
Slobode i prava
ostvaruju se, a dužnosti se ispunjavaju na
osnovu
Ustava, osim kad je Ustavom
predviđeno da se uslovi za ostvarivanje
pojedinih
sloboda i prava utvrđuju zakonom.
Zakonom se može
propisati način ostvarivanja pojedinih sloboda i prava
kad je to neophodno za njihovo ostvarivanje.
Zloupotreba sloboda i prava čoveka i
građanina protivustavna je i
kažnjiva, onako kako je to
zakonom predviđeno.
Obezbeđuje se sudska
zaštita sloboda i prava zajemčenih i priznatih
Ustavom.
Član 13.
Građani su
jednaki u pravima i dužnostima i imaju jednaku zaštitu pred
državnim i drugim organima bez obzira na
rasu, pol, rođenje, jezik,
nacionalnu
pripadnost, veroispovest, političko ili drugo
uverenje,
obrazovanje, socijalno poreklo, imovno stanje ili
koje lično svojstvo.
Član 14.
Život čoveka je neprikosnoven.
Smrtna kazna može se
izuzetno propisati i izreći samo za najteže oblike
teških
krivičnih dela.
Član 15.
Sloboda
čoveka je neprikosnovena.
Niko ne može biti lišen
slobode, osim u slučajevima i u postupku koji
su
utvrđeni zakonom.
Član 16.
Lice za
koje postoji osnovana sumnja da je izvršilo krivično delo može,
na osnovu odluke nadležnog suda, biti pritvoreno i zadržano u
pritvoru,
samo ako je to
neophodno radi vođenja krivičnog
postupka ili
bezbednosti ljudi.
Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vreme.
Pritvor može trajati po odluci prvostepenog suda
najduže tri meseca od
dana pritvaranja. Ovaj rok se
može odlukom Vrhovnog suda produžiti još
za tri
meseca. Ako se do isteka tih rokova ne
podigne optužnica,
okrivljeni se pušta na
slobodu.
Član 17.
Građanima
je zajemčena sloboda kretanja i nastanjivanja i
pravo da
napuste Republiku Srbiju i u nju se
vrate.
Sloboda kretanja i nastanjivanja
može se ograničiti zakonom, ako je
neophodno
za vođenje krivičnog postupka, sprečavanje zaraznih
bolesti
ili za odbranu Republike Srbije.
Član 18.
Ljudsko dostojanstvo i pravo na
privatni život čoveka su nepovredivi.
Član 19.
Tajna pisma i drugih sredstava opštenja je nepovrediva.
Zakonom se može propisati da se, na osnovu odluke suda,
može odstupiti
od načela nepovredivosti tajne pisma
i drugih sredstava opštenja, ako
je neophodno
za vođenje krivičnog postupka ili za odbranu
Republike
Srbije.
Član 20.
Zajemčena je zaštita tajnosti podataka o ličnosti.
Prikupljanje, obrada i korišćenje
podataka o ličnosti uređuju se
zakonom.
Član 21.
Stan je
nepovrediv.
Zakonom se može propisati da službeno
lice, na osnovu odluke suda, sme
ući u stan ili druge
prostorije protiv volje njihovog držaoca i u njima
vršiti
pretres. Pretres se vrši u prisustvu dva svedoka.
Pod
uslovima predviđenim zakonom, službeno lice sme ući u tuđ stan
ili
druge prostorije i bez
odluke suda i vršiti pretres, ako je to
neophodno radi neposrednog hvatanja učinioca
krivičnog dela ili radi
spasavanja ljudi i
dobara.
Član 22.
Svako ima pravo
na za sve jednaku zaštitu prava u postupku pred sudom,
drugim državnim ili bilo kojim organom ili organizacijom.
Svakome je zajemčeno pravo na žalbu ili
drugo pravno sredstvo protiv
odluke kojom
se rešava o njegovom pravu ili na zakonu
zasnovanom
interesu.
Član 23.
Niko ne može biti kažnjen za delo koje, pre nego što je
učinjeno, nije
bilo predviđeno zakonom ili propisom
zasnovanim na zakonu kao kažnjivo
delo, niti
mu se može izreći kazna koja za
to delo nije bila
predviđena.
Krivična dela i sankcije za učinioce mogu se odrediti samo
zakonom.
Niko ne može biti smatran
krivim za krivično delo dok to ne bude
utvrđeno pravosnažnom odlukom suda.
Lice
koje je neopravdano osuđeno za krivično delo ili je
bez osnova
bilo lišeno slobode ima pravo
na rehabilitaciju, na naknadu štete iz
javnih
prihoda, kao i druga prava utvrđena zakonom.
Član
24.
Svakome se zajemčuje pravo na odbranu i
pravo da sebi uzme branioca
pred sudom ili
drugim organom nadležnim za vođenje postupka.
Niko ko je dostižan sudu ili
drugom organu nadležnom za vođenje
postupka
ne može biti kažnjen ako mu, u skladu sa zakonom, nije
bilo
omogućeno da bude saslušan i da se brani.
Svako ima pravo da njegovom
saslušanju prisustvuje branilac koga
izabere.
Zakonom se određuje u kojim slučajevima
okrivljeni mora imati branioca.
Član 25.
Svako ima pravo na naknadu materijalne i
nematerijalne štete koju mu
nezakonitim ili
nepravilnim radom nanese službeno lice ili
državni
organ, ili organizacija
koja vrši javna ovlašćenja, u skladu sa
zakonom.
Štetu je dužna nadoknaditi
Republika Srbija ili organizacija koja vrši
javna
ovlašćenja.
Član 26.
Jamči
se poštovanje ljudske ličnosti i dostojanstva
u krivičnom i
svakom drugom postupku, u slučaju lišenja,
odnosno ograničenja slobode,
kao i za vreme izvršenja
kazne.
Niko ne sme biti
podvrgnut mučenju, ponižavajućem kažnjavanju ili
postupanju.
Zabranjeno je vršiti na čoveku,
bez njegove dozvole, medicinske i druge
naučne
oglede.
Član 27.
Pravo je čoveka
da slobodno odlučuje o rađanju dece.
Član 28.
Majka i dete imaju posebnu zaštitu.
Posebnu zaštitu imaju maloletnici o kojima se roditelji ne staraju,
kao
i lica koja nisu u mogućnosti da sama
brinu o sebi i zaštiti svojih
prava i
interesa.
Član 29.
Porodica ima
posebnu zaštitu.
Brak i odnosi u braku i porodici
uređuju se zakonom.
Roditelji imaju pravo i dužnost
da se staraju o podizanju i vaspitanju
svoje dece.
Deca su dužna da se staraju o svojim roditeljima kojima je
potrebna pomoć.
Deca rođena van braka
imaju ista prava i dužnosti kao i deca rođena u
braku.
Član 30.
Svako ima pravo na
zaštitu zdravlja.
Deca, trudnice i stara
lica imaju pravo na zdravstvenu zaštitu iz
javnih prihoda, kad to pravo ne ostvaruju po
nekom drugom osnovu, a
druga lica pod uslovima
utvrđenim zakonom.
Član 31.
Čovek
ima pravo na zdravu životnu sredinu.
Svako je,
u skladu sa zakonom, dužan da štiti i unapređuje
životnu
sredinu.
Član 32.
Školovanje je svakom dostupno, pod jednakim uslovima.
Osnovno školovanje je obavezno.
Za
redovno školovanje koje se finansira iz javnih prihoda, građani
ne
plaćuju školarinu.
Pripadnici
drugih naroda i narodnosti imaju pravo na obrazovanje
na
svom jeziku, u skladu sa zakonom.
Član 33.
Jamči se sloboda stvaranja i
objavljivanja naučnih i umetničkih dela,
naučnih otkrića i tehničkih izuma, a njihovim
stvaraocima moralna i
imovinska prava.
Način ostvarivanja i zaštita prava stvaralaca na njihova dela
uređuju
se zakonom.
Član 34.
Jamči se pravo svojine, u skladu s Ustavom, i sloboda
preduzetništva.
Jamči se pravo na nasleđivanje, u
skladu sa zakonom.
Svako može osnovati zadužbinu.
Član 35.
Svako ima pravo na rad.
Jamči se sloboda rada, slobodan izbor zanimanja i zaposlenja
i učešće u
upravljanju. Svakome je, pod jednakim
uslovima, dostupno radno mesto i
funkcija.
Zaposlenima može prestati radni
odnos protiv njihove volje, pod
uslovima i na način utvrđen zakonom i kolektivnim ugovorom.
Zabranjen je prinudni rad.
Član
36.
Zaposleni imaju pravo na odgovarajuću zaradu.
Jamči se, pod uslovima
utvrđenim zakonom, pravo na materijalno
obezbeđenje za vreme privremene nezaposlenosti.
Član 37.
Zaposleni imaju pravo na
štrajk, u skladu sa zakonom.
Član 38.
Zaposleni imaju pravo na ograničeno radno vreme,
na dnevni i nedeljni
odmor i na plaćeni
godišnji odmor i odsustvo, u skladu sa zakonom,
odnosno kolektivnim ugovorom.
Zaposleni
imaju pravo na zaštitu na radu, u skladu sa zakonom.
Omladina, žene i invalidi imaju posebnu zaštitu na radu, u
skladu sa
zakonom.
Član 39.
Građanima koji su
delimično sposobni za rad
zajemčuje se
osposobljavanje za odgovarajući posao i
obezbeđuju se uslovi za njihovo
zapošljavanje, u skladu sa
zakonom.
Država obezbeđuje socijalnu sigurnost
građanima koji su nesposobni za
rad, a nemaju
sredstva za izdržavanje.
Član 40.
Obaveznim osiguranjem, zaposleni, u skladu sa zakonom obezbeđuju
sebi
pravo na zdravstvenu zaštitu i druga prava za
slučaj bolesti, prava za
slučaj trudnoće,
porođaja, smanjenja ili gubitka radne sposobnosti,
nezaposlenosti i starosti i
prava na druge oblike socijalnog
osiguranja, a za članove svoje porodice - pravo na zdravstvenu
zaštitu,
pravo na porodičnu penziju, kao
i druga prava po osnovu socijalnog
osiguranja.
Prava iz socijalnog
osiguranja za građane koji nisu
obuhvaćeni
obaveznim socijalnim osiguranjem uređuje se
zakonom.
Član 41.
Jamči
se sloboda veroispovesti, koja obuhvata
slobodu verovanja,
ispovedanja vere i vršenja verskih
obreda.
Verske zajednice su odvojene od države i
slobodne su u vršenju verskih
poslova i verskih
obreda.
Verska zajednica može osnivati verske škole i
dobrotvorne organizacije.
Država može materijalno
pomagati verske zajednice.
Član 42.
Građanin koji je navršio 18 godina života ima
pravo da bira i da bude
biran u Narodnu skupštinu i u
druge organe i izborna tela.
Izbori su
neposredni, biračko pravo je opšte i jednako, a glasanje
je
tajno.
Kandidata za narodnog
poslanika i za druge organe i izborna tela može
predložiti politička stranka, druga politička organizacija
ili grupa
građana.
Član 43.
Građanima se jamči sloboda zbora i drugog
okupljanja i bez odobrenja,
uz prethodnu prijavu
nadležnom organu.
Sloboda zbora i drugog
okupljanja građana može se ograničiti odlukom
nadležnog organa, radi sprečavanja
ometanja javnog saobraćaja,
ugrožavanja
zdravlja, javnog morala ili bezbednosti ljudi i imovine.
Član 44.
Jamči se
sloboda političkog, sindikalnog i drugog
organizovanja i
delovanja i bez odobrenja, uz upis u
registar kod nadležnog organa.
Zabranjeno
je delovanje koje ima za cilj nasilno menjanje
Ustavom
utvrđenog poretka,
narušavanje teritorijalne
celokupnosti i
nezavisnosti Republike
Srbije, kršenje Ustavom zajemčenih sloboda i
prava čoveka i građanina, izazivanje i podsticanje
nacionalne, rasne i
verske netrpljivosti i mržnje.
Član 45.
Jamči se sloboda savesti, misli
i javnog izražavanja mišljenja.
Član 46.
Jamči se sloboda štampe i drugih vidova javnog
obaveštavanja.
Građani imaju pravo da u
sredstvima javnog obaveštavanja izražavaju i
objavljuju svoja mišljenja.
Izdavanje novina i
javno obaveštavanje drugim sredstvima dostupno je
svima i bez odobrenja, uz upis u registar kod nadležnog
organa.
Organizacije radija i televizija osnivaju se u
skladu sa zakonom.
Jamči se pravo na
ispravku objavljenog netačnog obaveštenja kojim se
povređuje nečije ili interes, kao
i pravo na naknadu moralne i
materijalne štete nastale po ovom osnovu.
Zabranjena je
cenzura štampe i drugih vidova javnog obaveštavanja. Niko
ne može sprečavati rasturanje štampe i širenje drugih obaveštenja,
osim
ako se odlukom nadležnog suda utvrdi
da se njima poziva na nasilno
rušenje Ustavom utvrđenog
uređenja, narušavanje teritorijalne
celokupnosti i nezavisnosti Republike
Srbije, kršenje zajemčenih
sloboda
i prava čoveka i građanina ili
se izaziva i podstiče
nacionalna, rasna
ili verska netrpeljivost i mržnja.
Sredstva
javnog obaveštavanja koja se finansiraju iz javnih
prihoda
dužna su da blagovremeno i nepristrasno
obaveštavaju javnost.
Član 47.
Građanin Republike Srbije ima državljanstvo Republike Srbije.
Građanin Republike Srbije ne može biti lišen državljanstva,
prognan ili
ekstradiran.
Državljanstvo
se stiče i prestaje na način utvrđen zakonom.
Građaninu Republike Srbije koji ima i
drugo državljanstvo može se
oduzeti
državljanstvo Republike Srbije samo ako
odbije da ispuni
Ustavom određenu dužnost građanina.
Član 48.
Građanin ima pravo da
javno kritikuje rad državnih i drugih organa i
organizacija i funkcionera, da im
podnosi predstavke, peticije i
predloge i da na
njih dobije odgovor ako ga traži.
Građanin ne
može biti pozvan na odgovornost niti trpeti druge
štetne
posledice za stavove iznete u javnoj kritici
ili u podnetoj predstavci,
peticiji i predlogu, osim ako je
time učinio krivično delo.
Član 49.
Građaninu se jamči sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti
i kulture
i sloboda upotrebe svog jezika i pisma.
Građanin nije dužan da se izjašnjava o svojoj nacionalnoj
pripadnosti.
Član 50.
Stranac u
Republici Srbiji ima slobode i prava čoveka utvrđene Ustavom
i druga prava i dužnosti utvrđene zakonom.
Jamči se pravo azila stranom državljaninu i licu bez državljanstva
koje
se progoni zbog zalaganja
za demokratske poglede i zbog učešća u
pokretima za socijalno i nacionalno oslobođenje, za
slobodu i prava
ljudske ličnosti, ili za slobodu naučnog
ili umetničkog stvaranja.
Član 51.
Odbrana Republike Srbije je pravo i dužnost svakog građanina.
Niko nema pravo da prizna ili potpiše
kapitulaciju, niti da prihvati
ili prizna okupaciju
Republike Srbije ili bilo kojeg njenog dela.
Izdaja
Republike Srbije je zločin prema narodu i kažnjava se kao teško
krivično delo.
Član 52.
Svako je dužan da plaća poreze i druge dažbine utvrđene zakonom.
Član 53.
Svako je dužan da se pridržava
Ustava i zakona.
Svako je dužan da savesno i odgovorno
vrši javnu funkciju.
Član 54.
Dužnost je svakoga da drugome pruži pomoć u nevolji i da
učestvuje u
otklanjanju opšte opasnosti.
III.
EKONOMSKO I SOCIJALNO UREĐENJE
Član 55.
Ekonomsko i socijalno uređenje zasniva se na
slobodnom privređivanju
svim oblicima svojine na
jedinstvenom tržištu robe, rada i kapitala; na
samostalnosti preduzeća i svih
drugih oblika organizovanja; na
upravljanju i prisvajanju po osnovu svojine i rada;
kao i na pravu
zaposlenih i pravu drugih građana na
socijalnu sigurnost.
Država, merama razvojne,
ekonomske i socijalne politike, pod jednakim
uslovima, podstiče povećanje ekonomskog
i socijalnog blagostanja
građana.
Član 56.
Jamče se društvena, državna,
privatna i zadružna svojina i drugi oblici
svojine.
Svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu.
Strano lice može sticati pravo svojine pod uslovom utvrđenim
zakonom.
Član 57.
Privredne
i druge delatnosti obavljaju se slobodno i pod
jednakim
uslovima, u skladu s Ustavom i zakonom.
Jamči se pravo stranom licu da obavlja privrednu ili
drugu delatnost i
prava po osnovu ulaganja
i poslovanja, pod uslovima koji su zakonom
utvrđeni za domaća lica.
Član 58.
Svojina i rad su osnove upravljanja i učešća u odlučivanju.
Zaposleni upravljaju u društvenom preduzeću i učestvuju u
upravljanju u
drugim vrstama preduzeća i drugim
organizacijama u kojima rade, odnosno
u koje ulažu
sredstva, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.
Član 59.
Svojinska prava i obaveze na sredstvima u
društvenoj i državnoj svojini
i uslovi pod
kojima se ta sredstva mogu pretvarati u druge
oblike
svojine uređuju se zakonom.
Sredstva iz društvene i državne svojine
otuđuju se po tržišnim
uslovima, u skladu
sa zakonom.
Član 60.
Prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi,
kao dobra od opšteg
interesa, i gradsko građevinsko
zemljište u državnoj su ili društvenoj
svojini.
Pojedina dobra u opštoj upotrebi mogu biti i u
privatnoj svojini, pod
uslovima utvrđenim zakonom.
Na dobrima od opšteg interesa i na gradskom građevinskom
zemljištu može
se, pod uslovima utvrđenim zakonom, steći
pravo korišćenja.
Svojina na stvari
od posebnog kulturnog, naučnog, umetničkog ili
istorijskog značaja ili od
značaja za zaštitu prirode može se
ograničiti, na osnovu zakona, uz naknadu, ako to zahteva opšti
interes.
Zaštita, korišćenje,
unapređivanje i upravljanje dobrima od opšteg
interesa ostvaruju se pod uslovima i na način utvrđen
zakonom.
Zakonom se uređuje plaćanje
naknade za korišćenje dobara od opšteg
interesa i gradskog građevinskog zemljišta.
Član
61.
Građaninu se jamči svojina
na poljoprivredno zemljište i na druge
nepokretne i pokretne stvari, a na šume i šumsko zemljište
u zakonom
utvrđenim granicama.
Član
62.
Fizička i pravna lica ostvaruju svojinska
prava na nepokretnosti prema
njenoj prirodi i nameni, u
skladu sa zakonom.
Član 63.
Nepokretnosti se mogu, uz pravičnu naknadu koja ne može
biti niža od
tržišne cene, eksproprisati ili
se svojina na njima može ograničiti,
ako to
zahteva opšti interes utvrđen na osnovu zakona.
Član
64.
Slobodni su razmena robe i usluga i kretanja
kapitala i radnika.
Preduzeće i druga organizacija
slobodno se organizuju, samostalni su u
obavljanju
delatnosti, povezivanju i udruživanju, imaju isti položaj u
pogledu opštih uslova privređivanja i pravne zaštite i za svoje
obaveze
u pravnom prometu odgovaraju sredstvima kojima
raspolažu.
Protivustavan je svaki akt i svaka radnja
kojima se stvara ili podstiče
monopolski položaj, odnosno
na drugi način ograničava tržište.
Član 65.
Zakonom se utvrđuju uslovi i
način obavljanja delatnosti, odnosno
poslova za koje
se obrazuju javne službe.
Član 66.
Preduzeće i druga organizacija mogu
obavljati delatnost i ulagati
sredstva u inostranstvu
pod uslovima utvrđenim zakonom.
Član 67.
Za vreme neposredne ratne opasnosti, ratnog
stanja ili elementarnih
nepogoda većih
razmera, zakonom se može ograničiti raspolaganje ili
utvrditi poseban način korišćenja dela
sredstava pravnih i fizičkih
lica, dok takvo stanje
traje.
Član 68.
Sredstva za
ostvarivanje Ustavom zajemčenih prava građana i
zakonom
utvrđenog opšteg interesa u
oblastima zdravstvene zaštite, socijalne
zaštite,
boračke i invalidske zaštite, društvene brige o deci i drugih
oblika socijalne sigurnosti, obrazovanja,
nauke, kulture, fizičke
kulture, kao i u
drugim oblastima koje su utvrđene zakonom, obezbeđuju
se u budžetu Republike Srbije.
Sredstva
za ostvarivanje prava po osnovu
obaveznog socijalnog
osiguranja i za slučaj
privremene nezaposlenosti obezbeđuju zaposleni,
drugi
osiguranici i poslodavci, preko organizacije kojom
upravljaju
osiguranici i korisnici, u skladu sa
zakonom.
Član 69.
Republika
Srbija, autonomna pokrajina, grad Beograd i opština
imaju
budžete u kojima se iskazuju svi njihovi prihodi i
rashodi.
Sredstva budžeta obezbeđuju se
iz poreza i drugih zakonom utvrđenih
prihoda.
Obaveza plaćanja poreza i drugih
dažbina utvrđuje se prema ekonomskoj
snazi
obveznika.
Zakon, drugi propis ili opšti akt
kojim se stvaraju obaveze za budžet
ne može se doneti
ako prethodno organ koji donosi odgovarajući propis,
odnosno akt ne utvrdi da su za izvršavanje
tih obaveza obezbeđena
sredstva.
IV. PRAVA
I DUŽNOSTI REPUBLIKE SRBIJE
Član 70.
Prava i dužnosti Republike Srbije
vrše Ustavom određeni republički
organi.
Slobode i prava čoveka
i građanina, jednakost pred
zakonom,
samostalnost i jednak položaj preduzeća
i drugih organizacija, osnova
su i mera ovlašćenja i
odgovornosti republičkih organa.
Član 71.
Republički organi, u okviru Ustavom utvrđenih prava i
dužnosti Republike
Srbije, utvrđuju politiku, donose
i izvršavaju zakone, druge propise i
opšte
akte, vrše ustavno-sudsku i sudsku
zaštitu ustavnosti i
zakonitosti.
Drugim organima i organizacijama u Republici
Srbiji može se poveriti
izvršavanje zakona i
ostalih propisa i opštih akata iz okvira prava i
dužnosti Republike Srbije, s tim što su republički organi odgovorni
za
njihovo izvršavanje.
Član 72.
Republika Srbija uređuje i obezbeđuje:
1. suverenost, nezavisnost i
teritorijalnu celokupnost Republike
Srbije i njen
međunarodni položaj i odnose s drugim državama i
međunarodnim
organizacijama;
2. ostvarivanje i
zaštitu sloboda i prava čoveka i građanina; us-
tavnost i zakonitost;
3. odbranu i bezbednost Republike Srbije
i njenih građana; mere za
slučaj vanrednog
stanja;
4. svojinske i
obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine;
pravni
položaj preduzeća i drugih
organizacija, njihovih
udruženja i
komora; finansijski sistem; sistem u
oblastima
ekonomskih
odnosa sa inostranstvom, tržišta, planiranja, radnih
odnosa, zaštite na
radu, zapošljavanja, socijalnog osiguranja i
drugih oblika
socijalne sigurnosti, kao i druge ekonomske i
socijalne odnose od opšteg
interesa;
5. sistem zaštite i
unapređivanja životne sredine, zaštitu i unap-
ređivanje biljnog i
životinjskog sveta;
6. sistem u
oblastima zdravstva, socijalne zaštite, boračke i in-
validske zaštite,
društvene brige o deci i
omladini, ob-
razovanja, kulture i zaštite kulturnih dobara, fizičke
kulture,
društvenog i
javnog obaveštavanja;
7. sistem javnih
službi;
8. kontrolu
zakonitosti raspolaganja sredstvima pravnih lica, fi-
nansijsku reviziju javnih
rashoda i način jedinstvenog organizo-
vanja tih
poslova; prikupljanje statističkih i drugih podataka
od opšteg interesa;
9. osnovne ciljeve i pravce privrednog,
naučnog, tehnološkog, demog-
rafskog, regionalnog i
socijalnog razvoja, razvoja poljoprivrede
i sela;
organizacije i korišćenja prostora; politiku i mere za
usmeravanje i podsticanje
razvoja, uključujući i razvoj nedovolj-
no razvijenih područja; robne
rezerve;
10. finansiranje
ostvarivanja prava i dužnosti Republike Srbije
utvrđenih Ustavom i
zakonom;
11. organizaciju, nadležnost i rad
republičkih organa;
12. druge odnose od
interesa za Republiku Srbiju u skladu s Ustavom.
Republika Srbija održava veze sa Srbima
koji žive izvan Republike
Srbije, radi
očuvanja njihove nacionalne i
kulturno-istorijske
samosvojnosti.
V. REPUBLIČKI ORGANI
Narodna skupština
Član
73.
Narodna skupština:
1. odlučuje o promeni Ustava;
2. donosi zakone, druge propise i opšte
akte;
3. donosi plan razvoja, prostorni
plan, budžet i završni račun;
4. utvrđuje
predlog odluke o promeni granice Republike Srbije;
5. utvrđuje teritorijalnu organizaciju u
Republici Srbiji;
6. odlučuje o ratu i
miru;
7. ratifikuje međunarodne
ugovore;
8. raspisuje republički
referendum;
9. raspisuje republički javni
zajam i odlučuje o zaduživanju Repub-
like Srbije;
10. bira i razrešava: predsednika i potpredsednike
Narodne skupštine;
predsednika,
potpredsednike i ministre u Vladi; predsednika i
sudije Ustavnog suda,
Vrhovnog suda i drugih sudova; Republičkog
javnog tužioca i javne
tužioce; guvernera Narodne banke i druge
funkcionere određene
zakonom;
11. obavlja kontrolu nad
radom Vlade i drugih organa i funkcionera
odgovornih Narodnoj
skupštini, u skladu s Ustavom i zakonom;
12. daje amnestiju za krivična dela;
13.
obavlja i druge poslove u skladu s Ustavom.
Član
74.
Narodna skupština ima 250 narodnih poslanika.
Narodni poslanici se biraju na neposrednim izborima, tajnim
glasanjem.
Izbor i prestanak mandata
narodnih poslanika i obrazovanje izbornih
jedinica uređuju se zakonom.
Član 75.
Narodni poslanici biraju se na četiri godine.
Izbori za narodne poslanike moraju se održati
najkasnije 30 dana pre
isteka mandata narodnih
poslanika kojima mandat ističe.
Danom
verifikacije mandata novih narodnih poslanika prestaje
funkcija
narodnih poslanika čiji mandat ističe.
Narodna skupština može, u slučaju neposredne ratne opasnosti
ili ratnog
stanja, odlučiti da se mandat
narodnih poslanika produži dok takvo
stanje traje, odnosno dok ne budu stvoreni uslovi za
izbor narodnih
poslanika.
Član
76.
Narodni poslanik predstavlja
građane izborne jedinice u kojoj je
izabran.
Član 77.
Narodni poslanik
uživa imunitet.
Narodni poslanik ne može biti pozvan na
krivičnu odgovornost, pritvoren
ili kažnjen
za izraženo mišljenje ili davanje glasa
u Narodnoj
skupštini.
Narodni poslanik ne može biti
pritvoren bez odobrenja Narodne
skupštine, osim ako je zatečen u vršenju krivičnog
dela za koje je
propisana kazna zatvora u trajanju
dužem od pet godina.
Protiv narodnog poslanika
koji se pozove na imunitet ne može se, bez
odobrenja Narodne skupštine, pokrenuti
krivični postupak ili drugi
postupak u kome se može
izreći kazna zatvora.
Narodna skupština može
odlučiti da se primeni imunitet prema narodnom
poslaniku i ako se sam na njega nije pozvao, kad je to
potrebno radi
vršenja njegove funkcije.
Član 78.
Narodna skupština bira
predsednika i potpredsednike iz reda narodnih
poslanika, na četiri godine.
Predsednik
predstavlja Narodnu skupštinu i
vrši druge poslove
predviđene Ustavom, zakonom
i poslovnikom.
Predsednik Narodne skupštine raspisuje
izbore za narodne poslanike i za
predsednika
Republike.
Član 79.
Narodna
skupština sastaje se obavezno u dva redovna zasedanja godišnje.
Prvo redovno zasedanje počinje prvog
radnog dana u martu, a drugo
redovno
zasedanje počinje prvog radnog dana
u oktobru. Redovno
zasedanje ne može trajati
duže od 90 dana.
Narodna skupština sastaje se
u vanredno zasedanje na zahtev najmanje
trećine od ukupnog broja narodnih poslanika ili na
zahtev Vlade, sa
unapred utvrđenim dnevnim redom.
Narodna skupština sastaje se bez poziva u slučaju proglašenja
vanrednog
stanja na delu teritorije Republike Srbije.
Član 80.
Narodna skupština odlučuje
većinom glasova na sednici kojoj prisustvuje
većina od
ukupnog broja narodnih poslanika, ako Ustavom nije predviđena
posebna većina.
Pravo predlaganja
zakona, drugih propisa i opštih akata imaju Vlada,
svaki narodni poslanik, skupština
autonomne pokrajine ili najmanje
15.000 birača.
Član 81.
Narodna skupština
može odlučiti da o pojedinim pitanjima iz
njene
nadležnosti odluku donesu građani republičkim
referendumom.
Narodna skupština dužna
je da odluči o zahtevu za
raspisivanje
republičkog referenduma koji podnose najmanje
100.000 birača.
Član 82.
Narodna
skupština uređuje svoj rad i organizaciju i način ostvarivanja
prava i dužnosti narodnih poslanika.
Predsednik Republike
Član 83.
Predsednik Republike:
1.
predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsednika Vlade, poš-
to sasluša
mišljenje predstavnika većine u Narodnoj skupštini;
2. predlaže Narodnoj skupštini kandidate
za predsednika i sudije
Ustavnog suda;
3. ukazom proglašava zakone;
4. obavlja poslove iz oblasti
odnosa Republike Srbije sa drugim
državama i međunarodnim
organizacijama, u skladu sa zakonom;
5.
rukovodi oružanim snagama u miru i ratu i narodnim otporom u
ra-
tu;
naređuje opštu i delimičnu
mobilizaciju; organizuje
pripreme za odbranu u skladu
sa zakonom;
6. kad Narodna
skupština nije u mogućnosti da se
sastane, po
pribavljenom mišljenju predsednika Vlade, utvrđuje
postojanje
neposredne
ratne opasnosti ili proglašava ratno stanje;
7. po svojoj inicijativi ili na predlog
Vlade, za vreme ratnog sta-
nja ili
neposredne ratne opasnosti, donosi akte o pitanjima iz
nadležnosti Narodne
skupštine, s tim što je dužan da ih podnese
na potvrdu
Narodnoj skupštini čim ona bude u mogućnosti da se
sastane. Aktima donetim za
vreme ratnog stanja mogu se ograničiti
slobode i
prava čoveka i građanina i izmeniti
organizacija,
sastav i ovlašćenja Vlade i
ministarstva, sudova i javnih
tužilaštva;
8. na predlog Vlade, kada su
na delu teritorije Republike Srbije
ugroženi bezbednost
Republike Srbije, slobode i prava čoveka i
građanina ili rad
državnih organa, proglašava vanredno stanje i
donosi akte za preduzimanje
mera koje takve okolnosti iziskuju, u
skladu s Ustavom i
zakonom;
9. daje pomilovanja;
10. dodeljuje odlikovanja i priznanja utvrđena
zakonom;
11. obrazuje stručne i
druge službe za obavljanje poslova iz svoje
nadležnosti;
12. obavlja i druge poslove u skladu s Ustavom.
Član 84.
Predsednik Republike
ukazom proglašava zakon u roku od sedam dana od
dana njegovog usvajanja u Narodnoj skupštini. U tom
roku predsednik
Republike može zahtevati da Narodna
skupština ponovo glasa o zakonu.
Predsednik
Republike je dužan da proglasi ponovo izglasani
zakon u
Narodnoj skupštini.
Član
85.
Predsednik Republike može
tražiti od Vlade da izloži stavove
o
pojedinim pitanjima iz njene nadležnosti.
Član 86.
Predsednik Republike se bira na
neposrednim izborima, tajnim glasanjem.
Mandat
predsednika Republike traje pet godina.
Isto lice može
biti izabrano za predsednika Republike najviše dva puta.
Izbor za predsednika Republike može se održati
najkasnije 30 dana pre
isteka mandata predsednika
Republike kome mandat ističe.
Prilikom
stupanja na dužnost, predsednik Republike
pred Narodnom
skupštinom polaže zakletvu koja
glasi:
"Zaklinjem se da ću sve svoje snage
posvetiti očuvanju suverenosti i
celine teritorije
Republike Srbije, ostvarivanju ljudskih i građanskih
sloboda i prava, poštovanju i odbrani Ustava i zakona; očuvanju mira
i
blagostanja svih građana Republike Srbije i da
ću savesno i odgovorno
ispunjavati sve svoje
dužnosti."
U slučaju neposredne
ratne opasnosti ili ratnog stanja,
mandat
predsednika Republike produžava se dok takvo
stanje traje, odnosno dok
se ne stvore uslovi za izbor
predsednika Republike.
Predsednik Republike
ne može obavljati drugu javnu funkciju
ili
profesionalnu delatnost.
Predsednik Republike uživa imunitet kao narodni poslanik. O
imunitetu
predsednika Republike odlučuje Narodna
skupština.
Član 87.
Predsedniku Republike prestaje mandat pre isteka
vremena na koje je
biran u slučaju opoziva ili
ostavke.
Kad predsednik Republike podnese
ostavku, on o tome obaveštava javnost
i predsednika Narodne
skupštine.
Danom podnošenja ostavke predsedniku
Republike prestaje mandat.
Ako je predsedniku Republike
prestao mandat pre isteka vremena na koje
je
biran, dužnost predsednika Republike do izbora novog
predsednika
Republike vrši predsednik Narodne
skupštine.
U slučaju prestanka mandata predsednika
Republike pre isteka vremena na
koje je biran, izbori
za novog predsednika Republike moraju se održati
u
roku od 60 dana od dana prestanka mandata predsednika Republike.
Ako je predsednik Republike iz bilo kog razloga
privremeno sprečen da
vrši svoju funkciju, zamenjuje ga
predsednik Narodne skupštine.
Postupak izbora i opoziva
predsednika Republike uređuje se zakonom.
Član
88.
Predsednik Republike odgovoran je građanima
Republike Srbije.
Kad Narodna skupština oceni da
je predsednik Republike prekršio Ustav,
pokreće postupak za
njegov opoziv, ako se o tome izjasni dve trećine od
ukupnog
broja narodnih poslanika.
O opozivu
predsednika Republike odlučuje se neposrednim
i tajnim
glasanjem birača. Predsednik Republike
je opozvan ako za opoziv glasa
većina od ukupnog
broja birača.
Ako birači ne
opozovu predsednika Republike, Narodna skupština se
raspušta.
Član 89.
Predsednik Republike, na obrazložen predloga Vlade, može
odlučiti da
se Narodna skupština raspusti.
Raspuštanjem Narodne skupštine prestaje i mandat Vlade.
U slučaju raspuštanja Narodne
skupštine, izbori za novu Narodnu
skupštinu moraju se održati u
roku od 60 dana od dana njenog
raspuštanja.
Narodna skupština
ne može se raspustiti za vreme ratnog
stanja,
neposredne ratne opasnosti ili vanrednog
stanja.
Vlada
Član 90.
Vlada:
1. vodi politiku
Republike Srbije i izvršava zakone,
druge
propise i opšte akte Narodne skupštine, u skladu s Ustavom;
2. donosi uredbe, odluke i
druge akte za izvršavanje zakona;
3. predlaže plan razvoja,
prostorni plan, budžet i završni račun;
4. predlaže zakone, druge
propise i opšte akte;
5. utvrđuje načela za unutrašnju organizaciju
ministarstava i
drugih organa uprave i posebnih organizacija;
postavlja i
razrešava funkcionere u ministarstvima i posebnim organizaci-
jama;
6. usmerava i
usklađuje rad ministarstava i posebnih organiza-
cija;
7. vrši nadzor nad
radom ministarstava i posebnih organizacija;
poništava
ili ukida njihove propise koji su u suprotnosti sa
zakonom ili
propisom koji je ona donela;
8. daje mišljenja o
predlogu zakona i drugog propisa ili opšteg
akta koji
je Narodnoj skupštini podneo drugi predlagač;
9. obrazuje stručne i druge
službe za svoje potrebe;
10.
obavlja i druge poslove u skladu s Ustavom i zakonom.
Član 91.
Vladu sačinjavaju predsednik, potpredsednik i
ministri.
Ako su predsednik i potpredsednici
Vlade ili ministri izabrani iz reda
narodnih poslanika,
zadržavaju mandat narodnih poslanika.
Organizacija i način rada i odlučivanja Vlade
uređuje se zakonom i
poslovnikom.
Predsednik, potpredsednik i ministri
uživaju imunitet kao narodni
poslanici. O
imunitetu predsednika i potpredsednika Vlade i ministra
odlučuje Vlada.
Član 92.
Kandidat za predsednika Vlade iznosi
pred Narodnom skupštinom svoj
program i predlaže
sastav Vlade.
Vlada je izabrana ako je za njen
izbor glasala većina od ukupnog broja
narodnih
poslanika.
Posle svakog konstituisanja
novoizabrane Narodne skupštine bira se i
Vlada.
Član 93.
Vlada i svaki njen
član za svoj rad odgovaraju Narodnoj skupštini.
Narodna skupština može izglasati nepoverenje
Vladi ili pojedinom
njenom članu.
Predlog za izglasavanje nepoverenja Vladi ili pojedinom
njegovom članu
može podneti najmanje 20 narodnih
poslanika.
Glasanju o nepoverenju Vladi može se
pristupiti tek posle tri dana od
dana podnošenja
predloga za izglasavanje nepoverenja.
Vlada može
postaviti pitanje svog poverenja u Narodnoj skupštini.
Predsednik Vlade može predložiti
Narodnoj skupštini razrešenje
pojedinih
članova Vlade.
Odluka o razrešenju
Vlade ili pojedinog njenog člana smatra
se
usvojenom ako je za nju
glasala većina od ukupnog broja narodnih
poslanika.
Vlada i svaki njen
član mogu Narodnoj skupštini podneti ostavku.
Ostavka ili razrešenje od dužnosti predsednika Vlade
povlači ostavku
cele Vlade.
Vlada kojoj je izglasano nepoverenje, koja je podnela ostavku ili
kojoj
je prestao mandat zbog
raspuštanja Narodne skupštine, ostaje na
dužnosti do izbora nove Vlade.
Član
94.
Poslove državne uprave obavljaju
ministarstva.
Ministarstva primenjuju
zakone i druge propise i opšte akte Narodne
skupštine i Vlade, kao i opšte akte predsednika
Republike, rešavaju u
upravnim stvarima,
vrše upravni nadzor i obavljaju druge
upravne
poslove utvrđene zakonom.
Ministarstva su samostalna u vršenju
Ustavom i zakonom određenih
nadležnosti.
Za obavljanje određenih poslova
državne uprave obrazuju se organi
uprave
u sastavu ministarstva, a za vršenje stručnih poslova
obrazuju
se posebne organizacije.
Zakonom se uređuje organizacija i nadležnost
ministarstava, organa
uprave u njihovom sastavu i posebnih
organizacija.
Određena upravna ovlašćenja
zakonom se mogu poveriti preduzećima i
drugim organizacijama.
Sudovi i javna tužilaštva
Član 95.
Sudovi štite slobode i prava
građana, zakonom utvrđena prava i interese
pravnih
subjekata i obezbeđuju ustavnost i zakonitost.
Član
96.
Sudovi su samostalni i nezavisni u svom radu
i sude na osnovu Ustava,
zakona i drugih opštih
akata.
Niko ko učestvuje u suđenju ne
može biti pozvan na odgovornost za
mišljenje dato prilikom donošenja sudske
odluke, a u postupku
pokrenutom
zbog krivičnog dela učinjenog u vršenju sudijske funkcije ne
može biti pritvoren bez odobrenja Narodne skupštine.
Član 97.
Raspravljanje pred sudom je
javno.
Radi čuvanja tajne, zaštite morala,
interesa maloletnika ili zaštite
drugih opštih
interesa, zakonom se određuje u kojim se slučajevima u
raspravi može isključiti javnost.
Član
98.
Sud sudi u veću.
Zakonom se
može odrediti da u određenim stvarima sudi sudija pojedinac.
Član 99.
U suđenju učestvuju
sudije i sudije porotnici, na način
utvrđen
zakonom.
Zakonom
se može propisati da u određenim
sudovima i u određenim
stvarima sude samo
sudije.
Član 100.
Sudija ne može
obavljati službu ili posao koji su zakonom utvrđeni kao
nespojivi sa sudijskom funkcijom.
Član
101.
Sudijska funkcija je stalna.
Sudiji prestaje sudijska funkcija kad to sam zatraži
ili kad ispuni
uslove za starosnu penziju utvrđene
zakonom.
Sudija ne može biti protiv svoje volje
razrešen dužnosti, osim kad je
osuđen za
krivično delo na bezuslovnu kaznu zatvora od najmanje šest
meseci ili za kažnjivo delo koje ga čini nepodobnim za vršenje
sudijske
funkcije, kad nestručno i nesavesno
obavlja sudijsku funkciju ili kad
trajno izgubi radnu
sposobnost za vršenje sudijske funkcije.
Vrhovni
sud, u skladu sa zakonom, utvrđuje
postojanje razloga za
prestanak sudijske
funkcije, odnosno za razrešenje sudije, i o tome
obaveštava Narodnu skupštinu.
Sudija ne može
biti premešten protiv svoje volje.
Član 102.
Organizacija, osnivanje, nadležnost i
sastav sudova i postupak pred
sudovima uređuju
se zakonom.
Vrhovni sud Srbije je najviši sud u
Republici Srbiji.
Član 103.
Javno tužilaštvo je samostalni državni
organ koji goni učinioce
krivičnih
i drugih zakonom određenih kažnjivih dela i ulaže
pravna
sredstva radi zaštite ustavnosti i
zakonitosti.
Javno tužilaštvo vrši svoju funkciju na
osnovu Ustava i zakona.
Javni tužilac ne može
biti pozvan na odgovornost za mišljenje dato u
vršenju tužilačke funkcije, a u postupku pokrenutom zbog krivičnog
dela
učinjenog u vršenju tužilačke
funkcije ne može biti pritvoren bez
odobrenja
Narodne skupštine.
Član 104.
Osnivanje, organizacija i nadležnost javnog
tužilaštva uređuje se
zakonom.
Republički javni tužilac vrši funkciju javnog tužilaštva u okviru
prava
i dužnosti Republike Srbije.
Član 105.
Javni tužilac ne može obavljati
službu ili posao zakonom utvrđen kao
nespojiv
sa njegovom funkcijom.
Član 106.
Funkcija javnog tužioca je stalna. Javnom tužiocu ne
može prestati
funkcija niti može biti
protiv svoje volje razrešen dužnosti, osim u
slučajevima predviđenim za sudiju, na način utvrđen zakonom.
Narodna banka
Član
107.
Republika Srbija ima Narodnu banku.
Status, organizacija, upravljanje i poslovanje Narodne banke
uređuje se
zakonom.
VI. TERITORIJALNA
ORGANIZACIJA
Autonomna Pokrajina
Vojvodina i Autonomna Pokrajina Kosovo i
Metohija
Član 108.
Autonomne pokrajine
obrazovane su u skladu sa posebnim nacionalnim,
istorijskim, kulturnim i drugim svojstvima njihovih
područja.
Građani u autonomnoj pokrajini samostalno
ostvaruju prava i ispunjavaju
dužnosti utvrđene Ustavom i
zakonom.
Teritorija autonomne pokrajine utvrđuje se
zakonom.
Član 109.
Autonomna
pokrajina, preko svojih organa:
1.
donosi program privrednog, naučnog, tehnološkog,
demografskog,
regionalnog i socijalnog razvoja, razvoja poljoprivrede i sela, u
skladu sa planom
razvoja Republike Srbije, i utvrđuje mere za
njegovo sprovođenje;
2. donosi budžet i završni račun;
3. donosi odluke i opšte akte, u
skladu sa Ustavom i zakonom, ko-
ima uređuje pojedina
pitanja od interesa za građane u auto-
nomnoj pokrajini
u oblastima: kulture; obrazovanja; službene
upotrebe
jezika i pisma narodnosti; javnog
obaveštavanja;
zdravstvene i socijalne zaštite; društvene brige o deci; zaštite
i unapređivanja životne
sredine; urbanizma, i u drugim oblastima
utvrđenim zakonom;
4. izvršava zakone, druge
propise i opšte akte Republike Srbije
čije je
izvršavanje povereno organima autonomne pokrajine
i
donosi
propise za njihovo izvršavanje kad
je to zakonom
predviđeno; obezbeđuje
izvršavanje pokrajinskih odluka i opštih
akata;
5. obrazuje organe,
organizacije i službe autonomne pokrajine i
uređuje njihovu organizaciju
i rad;
6. obavlja i
druge poslove utvrđene Ustavom i
zakonom, kao i
statutom autonomne pokrajine.
Republika Srbija
može zakonom poveriti autonomnoj pokrajini vršenje
pojedinih poslova iz okvira svojih prava
i dužnosti i preneti joj
sredstva za te
poslove.
Autonomnoj pokrajini pripradaju prihodi
utvrđeni zakonom.
Član 110.
Statut
je najviši pravni akt autonomne pokrajine kojim se, na
osnovu
Ustava, utvrđuju nadležnosti autonomne pokrajine,
izbor, organizacija i
rad njenih organa i druga pitanja od
interesa za autonomnu pokrajinu.
Statut
autonomne pokrajine donosi njena
skupština, uz prethodnu
saglasnost Narodne
skupštine.
Poslanici u skupštini
autonomne pokrajine ne mogu biti pozvani na
odgovornost za izraženo mišljenje
ili davanje glasa u skupštini
autonomne pokrajine. Isti imunitet uživaju članovi izvršnog veća.
Član 111.
Organi autonomne pokrajine su
skupština, izvršno veće i organi uprave.
Skupštinu autonomne pokrajine čine poslanici izabrani na
neposrednim
izborima, tajnim glasanjem.
Član 112.
Ako organ
autonomne pokrajine, i pored upozorenja
odgovarajućeg
republičkog organa, ne
izvršava odluku ili opšti akt
autonomne
pokrajine, republički
organ može neposredno obezbediti
njegovo
izvršavanje.
Opština
Član 113.
Opština, preko svojih organa, u skladu sa zakonom:
1. donosi program razvoja, urbanistički plan,
budžet i završni ra-
čun;
2. uređuje i obezbeđuje obavljanje i razvoj
komunalnih delatnosti;
3. uređuje i
obezbeđuje korišćenje gradskog građevinskog zemljišta i
poslovnog prostora;
4. stara se o izgradnji, održavanju
i korišćenju lokalnih puteva
i ulica i drugih javnih
objekata od opštinskog značaja;
5. stara
se o zadovoljavanju određenih potreba građana u oblastima:
kulture; obrazovanja;
zdravstvene i socijalne zaštite; društvene
brige o deci;
fizičke kulture; javnog obaveštavanja; zanatstva,
turizma i
ugostiteljstva; zaštite i unapređivanja životne sre-
dine, i u drugim
oblastima od neposrednog interesa za građane;
6. izvršava zakone, druge
propise i opšte akte Republike Srbije
čije izvršavanje
je povereno opštini: obezbeđuje izvršavanje
propisa i opštih akata
opštine;
7. obrazuje organe,
organizacije i službe za potrebe opštine i
uređuje njihovu organizaciju
i rad;
8. obavlja i druge poslove
utvrđene Ustavom i zakonom, kao i stautom
opštine.
Sistem lokalne samouprave uređuje se zakonom.
Republika Srbija može zakonom poveriti
vršenje pojedinih poslova
određenoj opštini i
preneti joj sredstva za te poslove.
Član 114.
Za obavljanje Ustavom i zakonom utvrđenih
poslova, opštini pripadaju
prihodi utvrđeni
zakonom.
Za zadovoljavanje
potreba građana u opštini sredstva
se mogu
prikupljati na osnovu neposrednog
izjašnjavanja građana, u skladu sa
zakonom.
Član 115.
Opština ima
statut kojim se, na osnovu Ustava i zakona, uređuju poslovi
opštine i organizacija i rad organa opštine, kao i druga
pitanja od
interesa za opštinu.
Statut donosi skupština opštine.
Član 116.
O poslovima opštine građani odlučuju
referendumom i preko svojih
predstavnika
u skupštini opštine.
Skupštinu opštine
čine odbornici izabrani na neposrednim izborima,
tajnim glasanjem.
Član 117.
Zakonom se pojedina opština može utvrditi kao grad na
čijoj teritoriji
se obrazuju dve ili više gradskih
opština.
Statutom grada određuje
se koje poslove opštine vrši grad, a koje
gradska opština.
Grad Beograd
Član 118.
Grad Beograd obavlja poslove opštine utvrđene Ustavom i
poslove koje mu
Republika zakonom poveri iz okvira svojih
prava i dužnosti.
Teritorija grada Beograda utvrđuje se
zakonom.
Gradu Beogradu pripadaju prihodi
utvrđeni zakonom, kao i sredstva za
obavljanje poverenih poslova iz okvira
prava i dužnosti Republike
Srbije.
Grad Beograd ima statut kojim se uređuje koje poslove opštine
vrši grad
Beograd, a koje
gradska opština u njegovom sastavu
i uređuju
organizacija i rad organa
Grada, kao i druga pitanja od interesa za
grad Beograd.
Statut grada Beograda donosi Skupština
grada Beograda.
Skupštinu grada
Beograda čine odbornici izabrani na
neposrednim
izborima, tajnim glasanjem.
VII. JEMSTVA
USTAVNOSTI
Ustavnost i zakonitost
Član 119.
Zakon, statut autonomne
pokrajine, drugi propis ili opšti akt mora biti
saglasan s
Ustavom.
Propis i drugi opšti
akt republičkog organa mora biti saglasan sa
zakonom.
Svaki drugi propis i opšti
akt mora biti saglasan sa zakonom i ostalim
republičkim propisima.
Član 120.
Zakon, drugi propis ili opšti akt stupa na snagu najranije osmog
dana
od dana objavljivanja, osim ako, iz
naročito opravdanih razloga, nije
predviđeno da ranije
stupi na snagu.
Član 121.
Zakon,
drugi propis ili opšti akt ne može imati povratno dejstvo.
Samo se zakonom može odrediti da
pojedine njegove odredbe, ako to
zahteva
opšti interes utvrđen u postupku
donošenja zakona, imaju
povratno dejstvo.
Kažnjiva dela utvrđuju se i kazne za
njih se izriču prema zakonu,
odnosno prema
drugom propisu koji je važio u vreme izvršenja dela, osim
ako je novi zakon, odnosno propis blaži za učinioca.
Član 122.
Državni organi i
organizacije koje vrše javna ovlašćenja mogu
u
pojedinačnim stvarima rešavati o pravima i
obavezama građana ili, na
osnovu zakona, primenjivati
mere prinude i ograničenja, samo u zakonom
propisanom postupku u koje je svakome data mogućnost
da brani svoja
prava i interese i
da protiv donesenog akta izjavi žalbu, odnosno
upotrebi drugo zakonom predviđeno pravno sredstvo.
Član 123.
Neznanje jezika
na kome se vodi postupak ne sme biti
smetnja za
ostvarivanje prava i interesa građanina.
Svakome je zajemčeno pravo da u postupku pred sudom ili
drugim državnim
organom ili organizacijom koja
u vršenju javnih ovlašćenja rešava o
njegovim
pravima i dužnostima upotrebljava svoj jezik i da se
u tom
postupku upoznaje sa činjenicama na svom
jeziku.
Član 124.
Protiv
rešenja i drugih pojedinačnih akata sudskih, upravnih i
drugih
državnih organa, kao i protiv takvih akata
organa i organizacija koje
vrše javna
ovlašćenja, donesenih u prvom stepenu, može se
izjaviti
žalba nadležnom organu.
Zakonom se, izuzetno, u određenim slučajevima, može isključiti
žalba,
ako je na drugi način obezbeđena zaštita prava i
zakonitosti.
O zakonitosti konačnih
pojedinačnih akata kojima državni organi i
organizacije koje vrše javna
ovlašćenja rešavaju o pravima ili
obavezama, odlučuje sud u upravnom sporu, ako za određenu
stvar nije
zakonom predviđena druga sudska zaštita.
Samo se zakonom može, izuzetno, u određenim
vrstama upravnih stvari,
isključiti upravni
spor.
Ustavni sud
Član 125.
Ustavni sud odlučuje o:
1. saglasnosti
zakona, statuta autonomnih pokrajina, drugih
propisa i
opštih akata s Ustavom;
2. saglasnosti propisa i opštih akata
republičkih organa sa
zakonom;
3.
saglasnosti svih ostalih propisa, kolektivnih
ugovora kao
opštih akata i drugih opštih akata sa
zakonom i drugim
republičkim
propisom;
4. sukobu
nadležnosti između sudova i drugih organa;
5. saglasnosti statuta
ili drugog opšteg akta političke stranke
ili druge
političke organizacije s Ustavom i zakonom;
6. zabrani rada političke
stranke ili druge političke organizaci-
je;
7. izbornim sporovima
koji nisu u nadležnosti sudova ili drugih
državnih
organa.
Ustavni sud ocenjuje ustavnost zakona i
ustavnost i zakonitost propisa
i drugih opštih
akata koji su prestali da važe, ako od
prestanka
važenja do pokretanja postupka nije proteklo više
od jedne godine.
Član 126.
Ustavni
sud ima devet sudija.
Funkcija sudije Ustavnog suda je
stalna.
Predsednik Ustavnog suda bira se iz reda sudija
na pet godina i ne može
ponovo biti biran na istu
funkciju.
Sudija Ustavnog suda
ne može vršiti drugu javnu
funkciju ili
profesionalnu delatnost.
Sudija Ustavnog suda uživa imunitet kao i narodni
poslanik.
O imunitetu sudije Ustavnog suda odlučuje
Ustavni sud.
Član 127.
Sudiji Ustavnog suda prestaje funkcija kad to
sam zatraži ili kad
ispuni uslove
za ostvarivanje prava na starosnu
penziju. Sudija
Ustavnog suda se razrešava dužnosti
kad bude osuđen za krivično delo na
bezuslovnu kaznu
zatvora ili kad trajno izgubi sposobnost za vršenje
funkcije sudije Ustavnog suda.
Ustavni
sud obaveštava Narodnu skupštinu o
postojanju razloga za
prestanak funkcije, odnosno za
razrešenje sudije Ustavnog suda.
Ustavni
sud može odlučiti da sudija Ustavnog
suda protiv koga je
pokrenut krivični postupak ne vrši
dužnost dok taj postupak traje.
Član 128.
Svako može dati inicijativu za
pokretanje postupka za ocenjivanje
ustavnosti i
zakonitosti.
Postupak pred Ustavnom sudom pokreću
državni organi, a drugi organi i
organizacije
mogu ga pokrenuti kad ocene da su im prava i
interesi
neposredno povređeni aktom čija se ustavnost i
zakonitost osporava.
Ustavni sud može i sam
pokrenuti postupak za ocenjivanje ustavnosti i
zakonitosti.
Član 129.
Ustavni sud
odlučuje većinom glasova sudija.
Odluka Ustavnog suda
je opšteobavezna i izvršna.
U slučaju potrebe,
izvršenje odluke Ustavnog suda obezbeđuje Vlada.
Član
130.
Kad Ustavni sud utvrdi da zakon,
statut autonomne pokrajine, drugi
propis
ili opšti akt nije u saglasnosti s Ustavom, taj zakon,
statut
autonomne pokrajine, drugi propis ili opšti
akt prestaje da važi danom
objavljivanja odluke Ustavnog
suda.
Kad Ustavni sud utvrdi da propis ili drugi opšti
akt republičkog organa
ili drugi propis ili
opšti akt nije u saglasnosti sa zakonom, taj
propis ili opšti akt prestaje
da važi danom objavljivanja odluke
Ustavnog
suda.
Član 131.
Postupak
pred Ustavnim sudom i pravno dejstvo njegovih odluka
uređuju
se zakonom.
Ustavni sud
uređuje svoju organizaciju.
Promena Ustava
Član
132.
Predlog za promenu Ustava
može podneti najmanje 100.000 birača,
najmanje 50 narodnih poslanika, predsednik Republike i
Vlada.
O predlogu za promenu Ustava
odlučuje Narodna skupština dvotrećinskom
većinom od
ukupnog broja narodnih poslanika.
Član 133.
Narodna skupština usvaja akt o promeni Ustava
dvotrećinskom većinom od
ukupnog broja narodnih poslanika
i stavlja ga na republički referendum
radi
potvrđivanja.
Akt o promeni Ustava smatra
se konačno usvojenim ako se za njega na
republičkom referendumu izjasni više od polovine ukupnog broja birača.
Akt o promeni Ustava proglašava Narodna skupština.
Član 134.
Za sprovođenje promene Ustava
donosi se ustavni zakon.
Ustavni zakon donosi Narodna
skupština dvotrećinskom većinom od ukupnog
broja narodnih
poslanika.
Ustavni zakon za
sprovođenje promene Ustava proglašava
Narodna
skupština.
Ustavni zakon stupa
na snagu istovremeno s promenom Ustava.
VIII. ODNOS PREMA USTAVU
SOCIJALISTIČKE FEDERATIVNE REPUBLIKE
JUGOSLAVIJE
Član 135.
Prava i
dužnosti koje Republika Srbija,
koja je u sastavu
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ima po ovom ustavu,
a
koji se prema saveznom ustavu ostvaruju u
federaciji, ostvarivaće se u
skladu sa saveznim
ustavom.
Kad se aktima organa
federacije ili aktima organa druge republike,
protivno pravima i dužnostima koje ona
ima po Ustavu Socijalističke
Federativne
Republike Jugoslavije, narušava ravnopravnost
Republike
Srbije ili na drugi način ugrožavaju
njeni interesi, a pri tome nije
obazbeđena
kompenzacija, republički organi donose akte radi
zaštite
interesa republike Srbije.
IX. ZAVRŠNA ODREDBA
Član
136.
Ovaj ustav stupa na snagu danom proglašenja.